Kod Studio One postoji jedna vrlo korisna funkcija. Naime, tokom snimanja, pogotovu audio traka, se nagomila veliki "otpad", pa jos ukoliko se snima u 24Bita (sto bi trebalo biti pravilo), taj otpad je i pozamasne velicine, te zauzima zamasan volumen na Hard Disku. Da to ne bi tako i ostalo i da se zavrseni materijal, odnosno pjesma moze lakse slati dalje ili pohranjivati u nekakvu datoteku, obavezno na kraju, treba odraditi funkciju: "Remove Unused Files" (engleska verzija) ili "Nicht Verwendete Dateien Entfernen" (njemacka verzija). Ova funkcija se nalazi pod "Song" Tabom u vrhu aranzerskog Displaya. Na ovaj nacin se, u vecini slucajeva, oslobadja velikog balasta. Upozorenje, rucno ("pjeske") nikada i ni u kom slucaju, ne treba uklanjati materijal iz Song, odnosno Project Foldera. Ovdje "masina" ima daleko bolji pregled od covjeka, pa joj, gore opisanom funkcijom, treba prepustiti da odradi svoj posao !!!



Malo cu skrenuti sa teme ali skretanje ima i te kako opravdanja. Pomenuo sam u gernjem tekstu, doduse samo nakratko, da uvijek treba snimati u 24Bit tehnologiji. Nisam bez razloga to uradio jer to zaista treba da bude cvrsto pravilo bez odstupanja. Ovo, naravno vazi za studijski rad, a ukoliko se Studio One mikser koristi za Live rad, u tom slucaju je 16 Bita sasvim dovoljno jer da bi se i cula razlika u kvalitetu, u odnosu na rad u 24 Bita, trebalo bi da i ostale komponente, a prije svega sam PA, bude najviseg kvaliteta, reda cijena od 30.000 eura pa navise. Dakle, nema ama bas nikakvog smisla opteretiti citav sistem 24 Bit mikserom, ukoliko i periferija nije na istom nivou. Negdje sam davno pisao opsirnije o ovoj temi 24 Bit-ong studijskog snimanja. Ne mogu se sjetiti kada i gdje je to bilo ali ukoliko ima zainteresiranih za ovu temu, nije problem ponoviti to ovdje na Trans Audio forumu. Ova tema obuhvata i koristenje vrlo rasirenog MP3 formata, ciji sam inace zakleti neprijatelj jer se radi o obicnom audio smecu, koje je jedva dovoljno dobro, kao podsjetnik, za brzo preslusavanje pojedinih pjesama medjutim, nista nije izgubilo u bilo kakvoj profesionalnoj upotrebi. Uzasno je sto bas profesionalci cesto koriste MP3 i to onaj najgori (128kbps) kao matrice na svojim nastupima. To je ravno ubijanju muzike i muzicke umjetnosti uopste.

Ova njemacka "ujdurma" nije zasluzila cak ni da se pomene, izuzev po svojim negativnim osobinama kao upozorenje muzicarima. Oni profesionalni muzicki radnici koji ovo ne uzmu za ozbiljno i ne shvate svu posast koju sobom nosi taj MP3, ne mogu se uzeti za ozbiljno, pa cak idem i dotle da izjavim, da im nije ni mjesto na ovom forumu, gdje iz sve snage pokusavamo da se bavimo muzikom na profesionalnom nivou. Odkuda ovolika netrpeljivost ? Kao prvo, kada se pise o MP3 formatu, on se predstavlja kao 11 puta "komprimirani" audio materijal (16Bit). To je odmah i prva i najveca laz i prevara. Ne radi se ni o kakvom "komprimiranju" vec o osiromasenju audio materijala jer se u njemu zadrzava samo svaki jedanaesti Bit. Svi ostali se uklanjaju i to nepovratno. To nema veze ni sa kakvim komprimiranjem, recimo tipa komprimiranja Sampling materijala kod NI Kontakt formata, gdje se zaista radi samo o komprimiranju posto se zadrzava originalni kvalitet sounda koji pri reprodukciji ponovo dobijaju istu velicinu. Kod MP3 formata ne postoji ama bas nikakav nacin da se onih izgubljenih 10 Bita ponovo nadoknade pri reporodukciji. To je dakle trajno ostecenje audio materijala.

Koliko je taj MP3 u sustini instrument za ubijanje kvaliteta muzike, pokusat cu da objasnim na primjeru. Jedan od korisnika najvecih Trans Audio sistema je narucio skoro, veoma kompleksan sistem koji raspolaze najkvalitetnijim komponentama kao sto su: Trans Audio Ultra (cijena 4.890 eura), pa RME Fireface 802 Audio interface (cijena 1.350 eura), pa zatim Aphex 188 ADAT Interface sa 8 ultrakvalitetnih mikrofonskih predpojacala (cijena 2.000 eura), TC Electronics i Lexicon efekt uredjaji (ukupna cijena oko 2.500 eura), Aphex Compellor 320D (cijena 1.700 eura), pa TC Finalizer 96K (cijena 1.050 eura), sE T1 Tube Agaton Powered (modifikovan od strane Agatona zamjenom membrane Neumann K-47, kao i zamjenom cijevi jednom od VIP Tube, sa cijenom od 1.800 eura) ... itd... itd... i zamislite da sada on, kroz sve to propusti jedan MP3 (128kbps). To je kao teska uvreda za sve nabrojane uredjaje. Pomenuti MP3 nece biti nista kvalitetniji kada prodje kroz kompletni lanac nabrojanih komponenata, samo ce na kraju biti jedno veoma skupo smece !!! Ovim sam samo htio naglasiti koliko je bezvrijedan taj MP3 bez obzira na svu raskos periferije, koja je u pomenutom slucaju nepobitna. Ponovit cu, ukoliko ima zainteresiranih za ovu temu, o tome cemo vrlo rado diskutovati !!!

Nebulozno ali nazalost tacno. Ljudi kojima je cilj da se ozbiljno ili profesionalno bave muzikom, ne postuju osnovna "pravila igre". Ovim nikako ne mislim da sva oprema koju jedan muzicar treba da ima, mora biti bas apsolutni vrh ali u svakom slucaju treba biti pristojna. U protivnom, jednostavno nisu u stanju ocijeniti da li je nesto sto cuju (slusaju) kvalitetno ili ne. Postavljaju se kojekakvi demo snimci ovog ili onog instrumenta, a isti se preslusavaju, kako pises, na 2+1 PC, odnosno multimedia zvucnicima, koji ne da nisu sposobni da daju realnu zvucnu sliku vec su napravljeni sa ciljem da sve sto prodje kroz njih bude "nasminkano". Za ovu namjenu su iskljucivo dovoljno dobri studijski monitori bliskog polja, a ponekad su isti, cak i jeftiniji no 2+1 PC zvucnici.

Sto se tice MP3 formata, sve sto si napisao je potpuno uredu i to tako i treba shvatiti, mada sam siguran da ces ti, cak i na prosjecnom autoradio sistemu cuti razliku izmedju jednog MP3 na 128kbps i Wav 16Bit/44.1kHz, samo ako malo pazljivije slusas, pa cak i uz sumove i buku koju pravi motor auta i saobracaj oko tebe. Ne radi se samo o nedostatku ili totalno siromasnom visoko-frekventnom opsegu vec daleko prije, o nedostatku dinamike audio materijala, koja takodje bude gravidno ostecena konvertiranjem u MP3. U sustini sva ova prica i jeste direktno vezana za ubijanje dinamickog opsega audio materijala pri konverziji.

Nije ni 16Bit/44.1kHz nesto posebno realna zvucna slika jer i tu ima i te kako digitalnog zaokruzivanja ali citavih 11 puta manje no kod MP3 (128kpbs). Aktuelni i dugogodisnji konzumerski standard CD-a, koji je upravo ovaj na 16Bit/441.kHz se vec odavno "klima" i pitanje je momenta kada ce biti doveden u ravan sa DVD standardom 24Bit/96kHz sto je "urnebesno" vise i bolje jer ove razlike nisu linearnog vec exponencijalnog karaktera, pa je na primjer kod 16Bita jedan analogni signal "podijeljen" ili Quantiziran u 65.535 stepena, a recimo dvostruko veci format, od 32Bita, cak u 4.294.967.295. Budi siguran da se ovo i te kako cuje i primjeti, bilo gdje i na cemu, da covjek slusa muziku. Pojedini DAW programi interno proracunavaju podatke i sa Double-Precision od 64Bita (Presonus Studio One, na primjer), sto cini ogroman broj od 18.446.744.073.709.551.616 dakle oko 18 Triliona stepena. Raster od 24Bita digitalizuje analogni signal u 16.777.216 stepena sto je u odnosu na aktuelni konzumerski standard (16Bit/44.1KHz) oko 255 puta preciznija Quantizacija analognog signala, a samim tim toliko i bliza analognom originalu.

Za one koji nisu dovoljno duboko u ovoj materiji dao bih osnovne podatke o digitaliziranju analognog signala, a za to cu citirati jedan kraci pasus iz svoje knjige "Audio u praksi" (koja nikako da nadje izdavaca), a iz poglavlja o AD/DA konverziji: "...Danas u vrijeme digitalne tehnologije gdje god se okrenemo, oko nas su digitalni uredjaji, a posebno u muzickoj bransi, te je digitalizacija vrlo bitan faktor kvaliteta krajnjeg rezultata, pa su veoma, veoma bitni i A/D i D/A konverteri. Ostat cemo, za sada, na A/D konverterima (Analog to Digital), ciji je posao da jedan analogni signal, recimo vokal koji dolazi sa mikrofona, digitaliziraju i tako ga pripreme za dalju obradu u digitalnim uredjajima (DAW, Digitalni Mixeri, Efekti... ). Ova digitalizacija se obavlja tako sto se pomenuti anologni signal Quantizira (stepenuje) u odredjenom rasteru, odnosno kvalitetu koji nam pruza A/D konverter. Sto je taj raster veci to je i dobijeni digitalni signal (poslije A/D konverzije) blizi analognom originalu..." Sada su vjerovatno jasniji i svi oni brojevi i izrazi pomenuti u gornjem dijelu teksta. Kako to priblizno u praksi izgleda (naravno veoma, veoma uprosceno), pokazuje donja slika.