Postoje i veoma mali instrumenti koji koriste Theremin tehnologiju !!! "Move Sensor" salje odredjene komande koje se pomocu Routinga pretvaraju u Midi Controle za upravljanje pojedinim funkcijama Sound Programa Sound Enginea Trans Audio instrumenata. Kako bi se inace drugacije mogli kontrolirati software instrumenti koji baziraju na Midi protokolu !!! To nije sporno, medjutim Move Sensor je samo jedna elektronsko-opticka komponenta, koja je samo "natjerana", pomocu pomenutih Routinga da udje u Midi protokol. Ovaj Routing obavljaju pojedine aplikacije Trans Audio instrumenta, a izbor destinacija, odnosno onoga sta treba da kontrolira Move Sensor, svojim mnogobrojnim komandama, moze cak i korisnik da definira, mada smo ipak mi to uradili jer se radi o prilicno velikom broju kompleksnih kontrola, pa nije samo u pitanju kontrola sounda vec recimo i aranzerskih komandi ili naredbi koje se odnose na Digital Mixer Trans Audia itd... Sve u svemu, jedan veoma interesantan i veoma mocan kontroler, mada smo se ovdje malo uzdrzali, da ne bi muzicar izgledao na bini previse cudno, masuci i praveci razne pokrete iznad instrumenta, a na koje se desavaju razne promjene u vezi sa soundom, Styleom itd... itd... Bilo bi previse Copperfielda u svemu tome.

Vezano za pricu o master kontrolerima od neki dan, naisao sam na jos par primjeraka za koje ne znam kakve su im dirke, a razmatram ih kao opciju. Ustvari, sve je opcija dok se ne saznaju konkretne informacije. Ono sto mi ne treba je hrpa lampica i tastera koje necu koristiti, prioritet su dirke. Evo tih nekoliko, o kojima me zanima kakva je tipka, ukoliko se neko susretao sa njima:

- za 120 eura ima ponuda za Evolution MK-261
- za 60 eura Alesis QX61
- za 75 eura EDIROL PRC-80 (prva verzija)
- za 300 eura Roland A-800 PRO (u Srbiji i sa Thomanna)

Svaka informacija je dobrodosla.

Od svih koje si nabrojao Rland A-800 je daleko najkvalitetniji po pitanju same klavijature. Sve ostalo je pretvrdo, prelijeno, amaterski, jednostavo nije za jednog profesionalca. Uvijek iznova se cudim poslovnoj politici proizvodjaca kada se radi o Masterkeyboardima. Izradjuju klavijature koje nisu za sviranje vec iskljucivo za pipkanje kontrolera na njima. Niko ziv nece odsvirati nista sto je i malo virtuoznije na tim klavijaturama. Moj utisak je da prave klavijature za ljude koji nisu sviraci, a najprije za kompozitore koji i ne sviraju nijedan instrument, pa im je klavijatura potrebna samo da bi zadali ispravan ton koji ce kasniju u sekvencerima da "docrtavaju" ili pak za aktiviranje Loop-ova koje ce ugraditi u pjesmu koju prave.

Akordeonista je vec dao najbolji prijedlog, a to je, pronaci neki od starijih instrumenata cija klavijatura najvise odgovara i nju jednostavno iskoristiti kao Masterkeyboard. Ovdje ima fantasticnih modela, od Yamahe EX5 pa do najboljih klavijatura koje su ikada ugradjene u jedan instrument, Ensoniq linija instrumenata od EPS 16+, preko TS10, pa do VFX SD i derivata. Svi ovi instrumenti raspolazu najkvalitetnijim Fatar Semi Weightet klavijaturama sa Aftertouchom. Bice u prosjeku i povoljnije cijenom, a kvalitetom u drugoj galaksiji.

Slazem se sa Acom po pitanju kvalitete tih starijih masina, medjutim, tu ima nekoliko stvari radi kojih prema tim spravama nemam nikakve ambicije.

1 - tezina. EX5 je skoro 20 KG, TS-10 16.8 KG, i tome slicno. Ne dolazi u obzir da mi midi kontroler bude toliko tezak, uz svo postovanje prema tadasnjem standardu izrade, i kvaliteti.

2 - Starost. Svi pobrojani modeli su vec odavno presli 10 + godina, ukljucujuci Ensoniq, koji su nagurali na skoro dvije decenije, pa i vise. Ako se uzme u obzir i da je sama Ensonq VFX linija imala greske u proizvodnji (pucanje kompletnog keybed-a koji je iz tri dijela, pregrijavanje i topljenje komponenti), to je samo jedan razlog vise za izbjegavanje. Naravno, svaki taj problem se moze rijesiti, medjutim, u sredini zvanoj Balkan, to treba izbjeci, kako zbog rezervnih dijelova tako i zbog samih majstora.

3 - cijena. Ensoniq TS-10/12 se krece oko 1000+ eura, EX5 je oko 500,600 eura. Uz sve gore pobrojano, to je previse za spravu koja moze zakazati svakog momenta, i cija popravka moze potrajati mjesecima.

Master keyboard meni licno treba za Trans Audio Workstation, i ta klavijatura mora biti u pogonu, i mora biti stvar kojoj mogu pokloniti povjerenje bez razmisljanja. Ima tu jos nesto - same tipke i osjecaj na njima su jako individualna percepcija. Sto je jos gore, cijena Master keyboard-a uopste ne predstavlja garanciju da je ta dirka dobra. Odlican primjer toga su CME UF kontroleri - takva mi dirka apsolutno ne odgovara, iako ima modela koji su kostali i po 900 Eura. Dok s druge strane, tipka na A-50 perfektno odgovara mojoj ruci, ali taj isti A-50 mora periodicno da se cisti, otvara, rasklapa, i nikad ne znam kad ce zakazati. Neki dan uopste nije slao midi signal. Takva stvar jednostavno nije za binu.

Ostala mi je jos nekoliko izbora koja eventualno mogu probati - Native S61, AKAI Advance 61 i AKAI MPK 261 . S tim, da ne znam ima li vise S61 da se naruci kod nas, ali mogu probati Hoffmanov.

Ako ni od toga nista ne bude, nema druge nego probati uraditi nesto sa ovim dirkama na CS1X.

Cak mi je um padalo da nadjem i samu klavijaturu od M3, pa da u nju spakujem i zvucnu kartu od TA, medjutim kod nas jedino ima da se kupe ili kompletni M3, ili samo moduli, same klavijature nema ni za lijeka.

Nije Ensoniq tako osjetljiv na kvarove, pisem iz dugog iskustva sa tim instrumentima. Ne treba to uzimati to tako katastrofalno do te mjere. Ensoniq instrumenti su veoma, veoma stabilni i sigurni i poslije dvadesetak godina. Tezina je zamasna, to stoji ali je kvalitet klavijature toliko superioran u odnosu na sve sto danas uopste postoji na trzistu u tom domenu. Sve je smijesno i nista drugo nego obicne djecije igracke od puno plastike i malo metala, koje uz to i bezobrazno puno kostaju. Ukoliko neko hoce zaista da svira, onda mu treba i alat za to, a kompromisi moraju da postoje, druge nema. U slucaju da ostanes pri tom misljenju, nema ti druge osim NI S61 koji se moze svrstati u pristojne klavijature. Sve ostalo, ama bas sve, mozda sa malim izuzetkom Arturie, je obicno smece koje mogu koristiti klinci koji pritisnu po jednu dirku svakih pola sata, da bi promijenili Loop, a i to samo eventualno. Za takve se i prave Masterkeyboardi danasnjice. To ne da je sramota, vec je vise postalo odvratno sta se oni usudjuju nazvati klavijaturom.