Do prije desetak godina, a mozda i nesto manje, Mastering je bio iskljucivo domen hardware uredjaja i tu su oni bili neprikosnoveni alati. Medjutim vrlo mali broj ljudi je mogao da priusti sebi to zadovoljstvo jer su cijene za te Mastering uredjaje bile astronomske. Bez daljnjeg ovi uredjaji su radili svoj posao na najvisem nivou ali, kako vec pomenuh, su i cijene bile takodje na najvisem nivou. Radilo se o specijalnim Kompresorima, Notch Limiterima, veoma kvalitetnim cisto analognim ekvilajzerima, a tu bi zalutao i pokoji analogni Stereo Imager i Enhancer. Uglavnom se tezilo Tube uredjajima, koji su u signal unosili veoma pozeljne harmonike drugog i treceg reda i tako uzgred, dodavali toliko zeljeni "Air" efekat signalu. Lomila su se koplja i vodile duge i bespostedne diskusije, o redoslijedu pojedinih uredjaja pri Masteringu jer su pojedina misljenja i iskustva ton-majstora bila potpuno oprecna. Najteze je bilo ipak profesorima predavacima po fakultetima iz audio domena jer nisu mogli i smjeli stajati iza svojih ubjedjenja jer su isto tako i ona oprecna bila opravdana ili neopravdana. Medjutim, posto se radi o nauci, ona je osudjena da empirijskim metodama utvrdi i dokaze sta je bolje, zasto je bolje i koliko je bolje. Bilo kako bilo, prepirke traju i do dana danasnjeg i jos se nisu usaglasile "protivnicke" strane. Kako se iz gornjeg teksta vidi, nije se radilo o jednom Mastering uredjaju koji bi imao pojedine module, vec o nizu uredjaja, cije je in i out levele trebalo medjusobno usaglasiti, pa izbjeci eventualni brum i sum koji nastaje kod ovolikog broja analognih uredjaja itd... itd... Jedan veoma veliki i kmplikovan posao za koji je na neki nacin trebalo naci najispravnije rjesenje.

No u posljednjoj deceniji se pojavio software koji je zaista mocan i u velikom broju slucajeva, potisnuo hardware uredjaje iz ovog domena, bar u nize i srednje klasnim studijima. Oni najkvalitetniji i dalje rade sa hardware uredjajima ali danas oni izgledaju sasvim drugacije i neuporedivo su mocniji od onih iz prvih generacija. U medjuvremenu postoji dosta Mastering softwarea koji je nacinjen u modularnoj strukturi gdje je svaki od modula zamjenjuje po jedan od gore pomenutih uredjaja, U sustini se svi software dinamicki Tool-ovi, EQ-i, Stero Imageri... mogu "zloupotrijebiti" za mastering, medjutim postoje i specijalni VST PlugIn-ovi koji su iskljucivo namjenjeni Masteringu.

Jedan od najpoznatijih i najvrijednijih je Izotope Ozone 6 Advanced Mastering Bundle sa cijenom od oko 650 eura. Sastoji se od Equalizera, Dynamicsa, Maximizera, Excitera, Stereo Imagera, Post Equalizera, Dithera i Dynamic EQ-a. Kao sto se da vidjeti, radi se o veoma kompleksnom softwareu, za kojeg u sustini ne bi trebalo da ima situacije koju ne bi mogao rijesiti. Ozone 6 dozvoljava korisniku da poredja module onako kako njemu odgovara, tako da su i tu potpuno odrijesene ruke. Inace postoji kao standalone i kao VST Plugin. Vazi zaista za jedan od najkvalitetnijih Mastering softwarea i uz pravilnu upotrebu moze veoma obogatiti audio materijal.
Medjutim, moze ga i totalno upropastiti, ukoliko sa njim rukuje neuko. Kao prvo Masteringu nikada ne treba prilaziti sa idejom li ubjedjenjem, da ce se greske iz miksa u njemu moci popraviti. Mastering u sustini najbolje funkcionira kada je miks optimalan jer samo tada dolaze do izrazaja njegove funkcije, kojima bolje definira pojedine instrumente u stereo slici a da pri tome ne podigne level Halla, zatim dodaje efekt zasicenosti signalu (saturation) koji potice od davnasnjeg snimanja na analogne trake, pa ispravlja manja odstupanja u frekventnom spektru svojim EQ-om, "osvjezava" signal propustanjem kroz psiho-akusticni Exciter, siri ili skuplja stereo bazu zvucne slike i na kraju, uz pomoc Maximizera, podize za odredjeni level, RMS stereo signala za nekoliko dB-a.

Osnovno pravilo kod upotrebe Mastering Tool-ova je: "manje je vrlo cesto vise", pa tako treba bezuslovno i prilaziti procesu Masteringa jer ce se inace postici kontra-efekat, to jest upropastit ce se miks. Kada god u Masteringu ima potrebe zadavati drasticnije vrijednosti da bi sound bio kako treba, to je nepobitan znak da u miksu nesto nije valjalo. Iz tog razloga se treba odmah vratiti u miks, popraviti sta je za popravljanje, pa tek onda se ponovo vratiti na mastering, gdje sada nece biti ekstremnih vrijednosti parametara. Mastering je veoma sirok domen i ne sumnjam da ima puno pitanja u vezi sa njim, pa mozemo ovdje slobodno nastaviti diskusiju jer sam uvjeren da ce ona mnogima biti od silne pomoci.

Dodirnuo si dva pojma iz oblasti mixa najviseg kvaliteta. To su domeni u kojima se vrlo rijetko i profesionalni ton majstori snalaze bas kako treba. Naime, zaista rijetko se mix obradjuje alatima koji ce mu dodati saturaciju ili gornje i donje harmonike (alikvotne frekvencije). Pomalo iz nedovoljnog poznavanja materije, a pomalo iz nedostatka adekvatnih alata, ova dva procesa se uglavnom zaobilaze.

Saturacija potice jos iz vremena analognog snimanja na magnetne trake a u sustini nije nista drugo do zasicenje signala koje je takvo snimanje dozvoljavalo. Danas, kada imamo posla iskljucivo sa digitalnim snimanjem na Hard Diskove ovaj efekat je nemoguce dobiti prirodnim putem jer signal koji predje digitalnu nulu postaje u istom momentu neupotrebljiv. Ovo je posljedica prirode procesa snimanja digitalnim uredjajima na digitalne medije, koji jednostavno nemaju nikakav headrom iznad te digitalne nule, te odmah dolazi do pucketanja, krcanja i slicnih smetnji.

Kod analognog snimanja na magnetne trake je sasvim druga situacija jer tu je postojao prilicno veliki headroom, pa sto se vise signalom ide na gore to je vece zasicenje (tzv. simetricna distorzija) sve dok u jednom momentu ne dodje do drasticne distorzije ali zaista distorzije kakvu poznajemo kao efekat kod realnih e-gitara. U sustini, ovaj nacin snimanja je kao nuzefekat pruzao izvjesnu kompresiju koja je u razumnoj mjeri, isla u korist kvalitetu signala. Saturacija je djelovala kao blaga kompresija, koja je vrlo ravnomjerno sabijala signal i pri tome mu davala odredjenu dozu "tople" i ako se to radilo kako treba, necujne ali osjetne distorzije, koja je uzgred u signalu intenzivirala njegove alikvotne frekvencije. Ove alikvote su u sustini i inace sastavni dio svakog tona, no ne tako cujan, kao sto je to noseca frekvencija. Alikvotni tonovi su visi intervali osnovnog tona koji su manje ili vise prisutni u svakom zvuku. U najvecem broju slucajeva se pored osnovnog tona, recimo kod oktave 8* kao osnovnog tona, istovremeno cuju i njegova kvinta 2 2/3, terca 1 3/5, septima 1 1/7 i nona 0 8/9, a zatim naravno i oktava. Ovo je potpuno prirodna pojava, koja se pak pojacava gore objasnjenom saturacijom.

Kako danas veoma rijetko koji ton majstor, svoj mix u Masteringu snima na magnetnu traku da bi dobio sve gore opisane nuzefekte (mada pojedini puristi i to rade, a i sam vrlo cesto primjenim ovu tehniku), postoje izvjesni software ali i hardware uredjaji, koji simuliraju ovaj proces. Jedan od omiljenih je vac negdje pomenuti SPL Vitalizer, kao hardware ali i software Tool i neku posebnu razliku izmedju njih nisam primjetio, a onda treba pomenuti i TC Finalizer Plus koji to radi na jedan izuzetno kvalitetan nacin i po mom skromnom misljenju je vrlo blizu originalnom snimanju na magnetne medije, ako se razlika uopste moze i cuti. Postoji jos par software PlugInova, koji u sustini svi spadaju u psiho akusticne efekte, medjutim nisu na nivou kvaliteta pomenutih. Ovo bi bile skromne osnove na temu saturacije, koja je veoma kompleksna materija, a pri radu sa pomenutim alatima, treba zaista biti veoma oprezan jer se sam efekat jednostavno "lijepi za usi" te se stice utisak da ga nikada nije dovoljno.

Kako vidimo, opet se pominje TC Finalizer i to veoma ozbiljno u oblasti koja zalazi u psiho-akustiku. Dakle, ovaj uredjaj, ne samo da se bavi ekvilizacijom, pa zatim i dinamickom ekvilizacijom, normalizacijom, multimkompresijom i multi limitingom, vec i psiho akustikom i to na najvisem studijskom nivou. Iz ovog razloga, skoro nijednom studiju na zapadu, koji imalo drzi do svog renomea, ne nedostaje bar jedan TC Finalizer. Uredjaj koji ima ogromno polje primjene i sto je najbitnije, na cijelom polju svog dejstva pruza maksimum.

Nije u klasicnom obliku, mada u izvjesnoj mjeri manipulira psiho akustikom ali tek marginalno, a njegova glavna funkcija je Maximizer i nju odradjuje fenomenalno !!!



Kao i svaki bolji Maximizer i Inflator, kao jedan od najboljih software Maximizera, raspolaze Multiband Loudnes kontrolom (Band Split). U tom slucaju Inflator dijeli kompletni frekventni opseg na tri podrucja: LF; MF i HF, te na taj nacin veoma precizno djeluje kao maximizer jer recimo, nesto jaci Bass nece prouzrokovati komprimiranje kompletnog signala vec samo Bass podrucja. Isti slucaj je i sa dva preostala frekventna podrucja. Effect fader je zaduzen za Level Maximizera, a Curve Fader je taj koji djelimicno utice na sound signala. Moguce je marginalno i decentno, kako sam vec napisao, upravo utjecajem tog Curve parametra obogatiti signal niskim ili fisokim harmonicima ali ne u smislu jednog saturatora ili psiho akusticnog procesora, vec daleko prije u smislu kako to radi jedan dobar Tube PreAmp ili Modul. Dakle, moze se dobiti Tube simulacija i to veoma decentna i na najvisem nivou kvaliteta. Uostalom ne zaboravimo odakle potice Inflator, sa najboljih Oxfordovih konzola danasnjice. Ovaj Plugin nije zamisljen da produkuje nekakvu distorziju, kako to mogu pojedini saturatori i psiho akusticni procesori, vec da signalu doda vise ili manje nisko- i/ili visoko-frekventnih harmonika, bez da prilikom toga, dodje do interferecije. Na primjerima ispod se moze cuti na osnovu jednog Stylea sa Trans Audia, koja je razlika izmedju signala koji nije obradjen Inflatorom i signala kod kojeg je Inflator decentno upotrebljen. Inace sve ovo se desava u toku sviranja, dakle bez naknadne obrade jer je Inflator postavljen u Master Insert Aranzera, sto je jos jedna nenadoknadiva prednost Trans Audia nad hardware pandanima.

Bez Inflatora

Sa Inflatorom

Veoma dobro se primjeti koliki utjecaj ima Inflator na signal i sto se tice prosjecnog Levela (RMS) signala ali i po pitanju donjih i gornjih harmonika koje je dodao signalu. Sa ovim se naravno ne smije pretjerati, te je ovdje, vjerovatno vise nego igdje drugdje u audio procesu, veoma bitno slijediti pravilo "manje je vise". Jer se vrlo brzo dodje do granicnih vrijednosti, gdje signal postaje prepeglan i preopterecen pratecim harmonicima.

Koliko i kako ce harmonike dodati ovisi iskljucivo od polozaja Curve fadera. Default polozaj ovog fadera je na sredini (0) i tu on ravnomjerno dodaje i niske mekane i visoke Air harmonike. U minimalnom polozaju -50 je signal ukupno bogatiji i niskim harmonicima te se dobija utisak tamnijeg, sirokog i mekog signala ali je Loudnes efekat minimalan. Ovakvo podesavanje najvise odgovara Drum i Percussion instrumentima, kao i svim ostalima koji imaju veliki dinamicki raspon, a on se zeli naglasiti u Mixu. Ukoliko se pak Curve fader nalazi na +50, u tom slucaju je Loudnes efekat maksimalan, signal je veoma mocan i direktan (in face) i bogatiji visokim harmonicima, sto bi najvise odgovaralo obradi modernih Synth sounda u elektronskoj muzici, kao i svih onih signala cija dinamika nije posebno izrazena, odnosno bitna. Polozaj Curve fadera na sredini (0) je u sustini onaj koji se najcesce odabira za obradu kompletnog Mixa jer u tom polozaju je harmonic content koji se dodaje signalu veoma uravnotezen, a sam Maximizer efekat idealan jer ne "pegla" signal, dakle ostavlja mu dovoljno dinamike.

Kada smo vec kod psiho-akusticnih efekata i saturacije, iz donja dva primjera istog Stylea sa Trans Audio Tableta (najmanji Trans Audio instrument), snimano naravno direktno u samom Trans Audiu in "real time", jednom bez, a drugi put sa software saturatorom, se moze vrlo dobro cuti sta se u sustini desava sa audio materijalom pod dejstvom jednog psiho-akusticnog efekta, upotrebljenog vrlo decentno. Razlike su veoma upecatljive.

bez saturacije


sa saturacijom

Vrlo jasno se moze cuti da je snimak obogacen Air efektom, veoma suptilnih visoko frekventnih harmonika na nekih 15kHz, kao i visim srednjim na oko 6kHz, a i da je Bass dobio na sirini i dubini. Cijeli snimak je postao dosta siri, pa su pojedini instrumenti bolje definirani u stereo slici.

Inace, mozda bude interesantno, oba primjera su Styleovi koji sadrze po jednu MegaVoice gitaru na ritam trakama Styleova, te ako se pazljivo poslusa, vrlo dobro se cuju te MegaVoice gitare, koje su doduse strukturirane po Yamahinom standardu za ta dva MegaVoicea ali sami soundi su daleko, daleko kvalitetniji jer svaka od ovih gitara ima taman toliki Sample Content, koliki je ukupan ROM Tyrosa 5 i obje naravno poticu iz Trans Audio Sound Enginea. Naravno da se u ovakvim prilikama i pred golim cinjenicama, cuvsi sve ove demo snimke i shvativsi fleksibilnost ovih instrumenata kada je u pitanju implementacija VST instrumenata i efekata, namece zakljucak, koliko su hardware aranzeri ili workstationi inferiorni u odnosu na ovakve audio sisteme kakav je Trans Audio Instrument. Summa Summarum, on je trenutno jedini instrument koji se bavi Live Audiom na ovaj nacin jer je nekadasnja konkurencija ili bankrotirala ili promijenila pravac svoje proizvodnje, a oboje radi nedorecenosti svojih proizvoda. U nedostatku znanja i iskustva u ovom domenu, bilo da se radilo o Lionstracksu koji je zalutao u izboru i hardwarea (jadni i bijedni AMD procesori, koji u audio domenu nista nisu izgubili) i softwarea (koliko instrumenata i efekata, jos vise operativnog sistema Linux, za kojeg je napisano taman toliko audio aplikacija koliko i za Atari), a onda pokusao za svoje nakicene konzerve u realnoj vrijednosti od par stotina eura, da uzme i preko 6.000 eura ili Open Labsu sa njihovim uzasno nestabilnim i nemocnim Neko i Miko Workstationima sa astronomskim cijenama za jednu veliku sarenu lazu, sa kojima je i zavrsio svoju neuspjelu produkciju instrumenata ovog tipa jos prije nekoliko godina, obje firme nisu ni imale bilo kakvu perspektivu jos od samog pocetka.

Ne preferiram ili bolje reci izbjegavam maksimalno ta "All in one" rjesenja kao sto je T-Racks. U najvecem broju slucajeva, sem kod onih zaista najskupljih i najkvalitetnijih Toolova, se radi o tome da je sve sto treba zaista na jednom mjestu ali je sve osrednje ili pak nedovoljno dobro. Onako kako si postavio redoslijed operacija pri masteringu je sasvim uredu ako pod Limiterom podrazumijevas maximizer, odnosno Bikwall Limiter jer kod masterng procesa klasicni Limiter i nema sta da trazi, posto je tu vec Maximizer. Postoje ton-majstori koji preferiraju kompresor prije EQ-a, a opet postoje i oni koji upotrebljavaju ove Toolove u obrnutom redu, a kojima i sam pripadam. Nije pogresno ni jedno ni drugo i pored svih zestokih i ekstremnih polemika koje se oko toga vode. Ako znas sta hoces i kako do toga doci, i jedno i drugo je uredu.

Tvrditi da je RMS od -12dB nekakav cilj bi bilo s moje strane pogresno i cista dezinformacija, sto znaci da ti to ne bih nikada savjetovao jer i taj RMS iskljucivo ovisi o doticnom aranzmanu, dinamici pojedinih instrumenata, njihovom frekventnom spektru itd... itd... Iz tog razloga nemoj u ovom domenu nikada ici za nekim cvrstim ili fiksnim vrijednostima ili jos gore, oslanjati se na nekakve graficke prikaze, jer to moze da ti zada puno muke a da rezultat na kraju izostane. Osloni se vise na sluh i na neki referentni snimak koji upotrebljavas pri miksanju, odnosno masteringu. Uopste, zahvati u masteringu treba da budu sto manji i sto blazi jer miks je taj gdje treba uraditi sve da materijal bude sto bolji, pa nece onda ni biti potrebni neki radikalniji koraci u masteringu.