Nakon duze i mucne potrage za midi kontrolerom koji ima kvalitetnu hammer mehaniku, u oglasima sam naletio na Studiologic Studio 900. Iz Sarajeva raspalim za Tuzlu, kad tamo, jadac..osim sto je samo kuciste klavijature bilo prilicno izubijano, neki ''expert'' je probao farbati gornji poklopac. Kao da to nije dovoljno, na par dirki je bilo problema sa dinamikom, a jedna od dirki je zapinjala. Uprkos tome svemu, poslusao sam savjet profesora i uzeo ga za prilicno malu lovu.





Naravno, odmah sam se zadao u rjesenje problema.
Jedan od razloga zasto je postojao problem sa dinamikom:



Rijesio problem zapinjanja dirke, i ocistio svih 88 komada, usput se i posteno ukocio:







Dogovorio lakiranje, i rastavio klavijaturu u dijelove.

Ovo nije nesto od cega se tek tako odustaje:



Glavni ''mainboard'':



Keybed, tezak oko 25 KG, ceka novo tijelo:



Lakiranje sam inace povjerio mom prijatelju, sa kojim sam vec i ranije saradjivao. Prosli ''expert'' je koristio toliko ''dobru'' boju, da je sasija morala prvo na pljeskarenje.



Ocigledno je o njemu neko jako vodio racuna:















Usput se naslo i nekoliko polomljenih stvari:



Ali nista sto moj doktor ne bi mogao rijesiti(usput, momak je 95-to godiste, a takav majstor i strucnjak kakav se danas rijetko nalazi):



Za uredjaj kao sto je ovaj, odlucio sam se za boju koja malo odstupa od standardne, a rijec je o crnoj, sa dodatkom perle. Ostalo je jos uraditi stranice u mat crnoj, koja je manje osjetljiva, jer je obicno to podrucje koje je najprije izlozeno nezeljenim kontaktima.





Zavrsavanje stranica i sklapanje, ako Bog da u ovoj sedmici. Toliko za sada.

http://www.haydockmusic.com/reviews/keyb...ghted_keys.html

Ne znam koliko si obratio paznju na slike, u pitanju je prava hammer-mechanic action klavijatura koja posjeduje specijalni i od Fatara patentirani hammer-mehanizam koji perfektno oponasa klavijature klasicnih klavira. Dakle klavijatura je sa tipicnim otezanim dirkama (razlicite tvrdoce u visim i nizim oktavama) s tim da je Fatar upotrebom tog mehanizma smanjio drasticno tezinu instrumenta (koja je inace oko 27KG) ali zadrzao hammer-mechanic osjecaj. Upravo radi toga su bas te klavijature kao sto je Studio 900, Studio 1100 (od starijih) ili SL88 Studio od (novih) veoma cijenjene. Studio900 sam i kupio po preporuci profesora, koji nikad ne grijesi.

Evo i jedna close-up slika samog mehanizma:



Isti ovaj keybed je bio u Kurzweill-u PC88, a keybed vrlo slican ovome u K2600X, K2500XS, te PC2X.

130 eura (bez troskova puta), i jos 150 eura troskovi pljeskarenja i lakiranja.

Treba pripaziti kod SL-880 za koju si naveo Link. Vrlo je osjetljiva na variranje napona, pri cemu veoma cesto salje masu totalno nebuloznih Midi podataka vani. Naravno, na ovaj nacin moze da "zbuni" bilo koji hardware ili software instrument. Ponavljam, ovo se iskljucivo desava kod nestabilnog napajanja, bilo da ono dolazi iz strujne mreze ili pak od samog ispravljaca. Inace je veoma dobra master klavijatura, sa izuzetno dobrom Hammer-Action mehanikom.

Dosao je i dan sastavljanja Studio900. Osim vise nego specificnije boje, moj majstor je upresovao u kuciste matice sa drugim navojima, sto je omogucilo da se iz upotrebe izbace stari, krstasti sarafi, a koriste imbusi.



Zavisno od osvjetljenja, boja varira izmedju crne i smedje, sa presijavajucim primjesama sive i crvene (sivi i crveni kristali u boji, tzv, perla), dok su stranice matirane (i jednostavne za popravak boje u slucaju ostecenja):

[/img]

Malo je reci da sam zadovoljan:













Mission accomplished.

Perfektno !!! Ovo sada mozes da prodas kao "Exclisuve Model", vise kosta ovaj rad na lakiranju nego
sam instrument prije toga. Alal vjera majstoru koji je ovo odradio. Trebalo bi Fatar da ga angazuje
za stalnu saradnju.

Potpuno te razumijem. Meni se desilo slicno - kupio Korg M1, platio ga 50 EU, sustali izlazi. Kupio D-50, spojio ga na struju, umalo nisam poginuo, jos se usput spalilo pola klavijature. Dan danas su kod istog majstora, i nemam ih ispravne, ne zbog toga sto se ne mogu napraviti, nego sto je ''majstor'' ljendoguz, a ja nemam vremena da odem po njih i da ih odnesem pravom majstoru. Roland A-50 sam kupio sa dvije polomljene dirke i jos nekim sitnicama - rijesio ga sam. Cs1X(cija tema isto negdje ima), je placen isto nesto smijesno - 10, 15 Eura, radi dan danas. Sve te starije sprave su naravno sklone kvarovima (godine, sasvim normalno, a i ne mora znaciti), a kada se kvar kvalitetno sanira, problema nema. Skoro do 2000-te, u vecini masina je tehnologija iz 80-tih - za svakog pravog elektricara igrarija za rad i popravak. Potpuno druga strana price je sto je 90% majstora danas goli neuki ''sveznajuci'' kreten, koji kad prica, mislis da zna da popravi Nasa-in satelit, a kad krene da radi, za*ebe i ono sto je radilo. Isto kao i auto-mehanicari/elektricari/limari - to su u 90% slucajeva nesposobna go*na koja sam ja naucio da izbjegavam, a ne sprave. I od kako sam to poceo da radim, do sad nije bilo problema koji nisam rijesio, u mnogim aspektima zivota.

Sto se Studio 900 tice, da razmisljamo isto, ja ga isto ne bih kupio, ali ne razmisljamo. Kupio sam ga prvenstveno da imam ozbiljnu klavirsku dirku kod kuce - i na koncertima gdje mi takva ista dirka treba. Tu mi tezina ne igra nikakvu ulogu. S druge strane, sve ozbiljne sprave ove velicine su teske. Montage sa 61 dirkom(koji nosim na svaku svirku) je tezak koliko Tyros 5 sa 76 dirki + tezina kofera, skoro 28 kg. Ozbiljne sprave, sa hammer-mechanic vrstom keybed-a jesu lakse nego sprave nego ranije, ali su i dalje teske. Montage 8 je tezak 29 kg (bez torbe/kofera). Kronos 88 je 24 kg, Kurzweil PC3 K8 24,5 kg, Arturia KeyLab 88 je 18 kg, Kawai VPC1 29 kg, Studiologic Numa Concert 20 kg, Roland RD-2000 21,7 kg, Roland FP-90 BK 23,6 kg..i jedina stvar koja ove uredjaje ozbiljno stiti u transportu su koferi, koji dodaju u vecini slucaja, skoro duplu tezinu. Samo jedan primjer - Roland FP-30 je 14.1 kg (nije strasno) a kofer za njega je 12 kg. I ode to na 26 kg dok se kaze keks. Cak ni danasnji ozbiljni workstationi nisu nesto puno laksi nego prije. Za primjer mogu da navedem Yamahu EX5, koja je tada, sa 76 dirki bila teska 20 kg, a Yamaha Montage 7 je danas 17 kg (bez kofera). Motif ES 88 od prije 15 godina je cak 1 kg laksi nego Montage 8, itd..ono cemu jeste pala tezina, su manji midi kontroleri, a sa padom tezine dosao je i sraz kompletne izrade, a narocito dirki, pa se danas kontroler sa kvalitetnom dirkom trazi pod lupom. A-50 koje mi je glavni midi-kontroler, je oko 11 kg. Radije cu uloziti nesto para u npr njegovu restauraciju, i imati pouzdan stroj (koji ima godina skoro koliko i ja ali mi perfektno odgovara i dirkom i dimenzijama), nego dati pare na neku noviju igracku koja mi ne odgovara, i koju iako sam platio poskupo, moram da je otvaram, i da placam dodatno da bi je neko prilagodio mojim potrebama. Tako nesto ja jednostavno ne zelim da radim. Na kraju, sve stare legendardne sprave po studijima, od kompresora do eq itd gaze u vec ko zna koju deceniju, kad-tad im dodje vrijeme za servis, koji AKO se kvalitetno uradi, one ce gaziti jos toliko decenija. Isto kao i restaurirani automobili koji nakon 30, 40 godina dodju na ''operacioni sto'' - kad se urade kvalitetno, pred njima je jos jedan toliki zivot. Samo sto za to trebaju ljudi koji znaju sta treba da rade, a danas ih je jako malo.

Naravno da su koristeni instrumenti uvijek mac sa dvije ostrice, prije svega jer i da je instrument iz najkvalitetnijeg segmenta, opet ne moze se biti siguran ko ga je i kako koristio. Medjutim, ovo se dosta relativira kod Masterkeyboarda (pogotovo kod starijih) jer tu nema puno mudrosti i vrlo lako se da primjetiti da li je sta ozbiljnije osteceno. Vizuelna kontrola moze dosta da nam kaze. Treba prije svega, pogledati da li dirke "leze" horizontalno u priblizno jednoj liniji, to jest, da li koja od njih ne strci nagore ili je pak upala par milimetara dole. Nkon toga, detaljna kontrola svakog tona ce pokazati, da li je dinamika odrzana na nivou, dali su kontakti cisti, da li aftertouch radi kako valja, kao i ostale kontrole ako ih ima na instrumentu.

Kada su u pitanju Masterkeyboard klavijature, malte ne, sve se moze u sustini reparirati, ako nam bas ta klavijatura odgovara jer i pored stotina novih i starijih Masterkeyboarda i danas se profesionalci cesto, na kraju mukotrpne potrage za instrumentom, odluce za neki od stariji modela koji se pokazao i dokazao. Ni eventualne manje reparature kod masterkeyboarda nisu posebno zahtjevne, ni finansijski, a ni radom na reparaturi. Najcesce su kontakti zaprljani ili su propale gumice na kontakt ploci, sto je vrlo lako i ocistiti i zamijeniti. Naravno, ukoliko je u pitanju ostecenje ili bolje reci havarija, kakvu je Aca opisao, to je vec tezi slucaj gdje se uglavnom malo sta moze uraditi ali to su zaista izuzeci. Pucanje maticne ili kontakt ploce i to tako da se cak i ne moze vidjeti pukotina, se dogadja uglavnom radi pada instrumenta ili nepaznje kod transporta ali je zaista vrlo rijetko. Ostalo se sve, manje ili vise, moze za mali novac reparirati. Ovo naravno ima smisla samo kod instrumenata koji zaista odgovaraju muzicaru svojom klavijaturom, a vec sam pomenuo da je danas veoma, veoma tesko i pored ogromnog napretka tehnologije, naci odgovarajucu klavijaturu. Ovo je u biti i najvaznija osobina jedne klavijature jer badava sva raskos njenih kontrolera i silne sarene lampice, kada je sama klavijatura tvrda kao "daska" ili jos gore preteska ili lijena, kakve se danas, iz Boga pitaj kojih razloga, najcesce i prave. Valjda ljudi i ne sviraju nesto posebno puno, vec im je najvaznija komanda Start/Stop na Midi ili Audio Playeru, pa se manje i interesuju za kvalitet klavijature.

U pitanju je prije svega navika muzicara koji preferira ovakvu ili onakvu klavijaturu, a nekog posebnog pravila i nema, mada se ipak moze izdvojiti nekoliko instrumenata, koji su cak i dosta stariji ali i dalje kvalitetom svoje klavijature nedostizni jer kod takvih, nije vise u pitanju ukus, vec fenomenalna tehnika i preciznost kojom su klavijature radjene. Neko pomenu Yamahu EX5, pa ako se radi o Synth Action semiweightet klavijaturama, ona je recimo, uz Yamahu 9000 Pro (imaju potpuno istu klavijaturu, koju inace proizvodi Yamaha) do dana danasnjeg nedostizna. Kada smo vec kod ovog, u sustini, za nase muzicare najinteresantnijeg tipa klavijature (Synth Action semiweightet) treba pomenuti, cudno ali istinito i Korg M1 i Wavestation ili pak T3, odnosno T2. Svi ovi instrumenti su opremljeni izuzetnom Yamahinom poluotezanom klavijaturom, koja ima fantastican odziv, odlicnu dinamiku i veoma dobro odmjereni aftertouch. I dan danas kolege koriste bas ove klavijature za rad na bini ali ne radi njihovog sounda (uglavnom i nisu ni spojene na mikser) vec iskljucivo radi kvaliteta klavijature. Jos jedna grupa neponovljivih klavijatura je upotrebljena u Ensoniq instrumentima, kao sto su EPS16+, ASR10, TS10, VFX, SD itd... Po nekima, do danas najkvalitetnije klavijature ikada napravljene i ozbiljno mislim da nisu daleko od istine. Sve su ovo prilicno stari instrumenti, od dvadeset godina pa navise ali valjda radi njihove rasporostranjenosti i potraznje, i dalje se mogu naci svi rezervni dijelovi, pogotovu kada je sama klavijatura u pitanju. Sve u svemu, kada se radi o masterkeyoardima, tu je "vintage" veoma na cijeni i ne rijetko se placaju povelike sume koje nisu posebno daleko od cijene tih instrumenata kada su se pojavili, pa i za instrumente koji imaju manje ili cak i vece havarije jer se u tom domenu, posto je uglavnom mehanicki, moze bez malo, sve popraviti i dotjerati na zadovoljavajuci nivo, bas kao sto je i Sky uradio sa legendarnim Studio Logicom 900, a ovim putem mu se zahvaljujem na podijeljenom iskustvu i slikama jednog dijela procesa reaparature, sa nama ovdje na forumu.