A evo i jos jedan prijedlog (koji zavisi od budzeta) - isprobaj neki od midi kontrolera tipa Roland A30 ili A33 (76 dirki), mogu se naci vec od 40, 50 eura. U biti, bilo koju klavijaturu koja ima midi out mozes spojiti u Tyros i tako koristiti dirke od te druge klavijature, bila to Yamaha EX5, Motif, ili bilo koji midi kontroler bez integrisanih soundova, nebo je granica.
Tesko je nabrojati kome sve Zlatko nije pomogao. Sto je sigurno - kome nije pomogao, nije sigurno ni odmogao. Taj covjek je toliko duboko u tehologiji, da je to jako cesto izuzetno tesko pratiti, cak i meni, koji sam i sam ljubitelj iste. O tome kako tek ''cuje'', o tome ne treba trositi rijeci. Kada ti Bog da OGROMAN dar i talenat, a covjek ima jos pri tome volju da uci i da se usavrsava kroz svoj citav zivot i nista ne uzima zdravo za gotovo - dobije se Zlatko Subasic. Hvala ti profa.
Ja nisam koristio racunar sa Montage-om nijednom do sada, a vlasnik sam prvog koji je stigao u BIH. Rad sa library-jima na Montage-u sam po sebi nije toliko komplikovan, ali zna da potraje. Kada importujes neki library koji imas (npr set sa Motifa), on ide u jedno od mjesta predvidjenih za librarije, kojih ima ukupno 8. Da bi radio editing tog materijala, iz tog library mjesta ucitavas library u USER, gdje je tada taj kompletan library ''raspakovan''. Nakon sto zavrsis sa editingom, obrises sto ti ne treba, podesis kako ti sta i gdje odgovara, sve to iz USER-a pohranjujes na usb u novi, svoj library, a extenzija mu je .X7L. Nakon pohrane, brises sve iz USER-a, i ucitavas taj svoj library koji je ''fiksiran'', i nad kojim se editing ne moze raditi. Takodje, library koji raspakujes u USER mozes spasiti i kao USER file, sa extenzijom .X7U. Razlika izmedju .X7L i .X7U je u tome sto je prvi klasicni library file, koji se u ucitava na jedno od 8 mjesta, a .X7U se ucitava u sam USER, dakle materijal nije zakljucan, omogucen je editing i sve ostalo. Naravno, kada zavrsis sa radom, to po zelji spasavas ponovo kao user file ili kao library file, po potrebi. U konkretno tvom slucaju, ako zelis ta tri seta (librarija) da spasis kao jedan, moras ih sve ucitati u USER, srediti materijal i onda to exportovati kao jedan library(ili kao tri razlicita, kako ti volja). Nakon toga, brises librarije iz klavijature, cistis USER, i ucitavas svoj library (ili vise njih). U slucaju da kasnije zelis da editujes neki voice iz svog librarija (a zelis da on editovan bude ponovo spasen u librariju), moras kompletan library prebaciti u user, podesiti taj voice, i ponovo to sve export kao library file, obrisati sve iz usera, obrisati stari library pa ucitati novi library. Ja sa tim uopste ne dangubim, ako mi treba neka izmjena, nakon editinga voice-a, jednostavno ga spasim u user i niti vise diram niti sta exportujem niti importujem. Spasavacu sve kada bude dolazio update (update-om se brise sve iz klavijature, i librariji i user, pa se te procedure moraju ispostovati da bi se sacuvao materijal). Inace u mom Montage-u ima mozda 100-tinjak MB externog materijala, i to iskljucivo za zvukove kojih u njemu konkretno nema ili mi njegovi stilski ne odgovaraju (tipa harmonika, truba i tome slicno). Sve ostalo - koristim fabricki materijal, nad kojim imam punu kontrolu i sve mogucnosti editinga koje mogu da dobijem u jednom hardver instrumentu, oko kojeg su se ljudi u Yamahi zaista potrudili, i zvukom i izradom.
Ritmove - da, registracije (ako ih ima) - da. Semplove ne, osim ako nije free pack u pitanju. Sempl materijal svakog packa se veze uz serijski broj klavijature, tako da je tim rijeseno nelegalno kopiranje i zloupotrebljavanje materijala. Kao sto sam vec napisao u temi, ne slazem se sa mnogim stvarima sto se Yamahine politike tice (kao sto je npr cijena RAM modula za T4, T5, ili cijenama samih packova), ali takav nacin zastite materijala podrzavam. Na necemu slicnom radimo trenutno u Agatonu, i jedino uz takav slican princip zastite ima ikakvog smisla raditi na expansion packovima, koji iziskuju ogroman trud.
Nista posebno - sacuvaj sav svoj materijal, voices, multi pads, style-ove, registracije. Imas opisan postupak. Tvoj kompletan Tyros 3 ce u biti postati jedan pack u T5, samo ispostuj sve korake, i sve ce svirati bez problema.
Potpuno te razumijem. Meni se desilo slicno - kupio Korg M1, platio ga 50 EU, sustali izlazi. Kupio D-50, spojio ga na struju, umalo nisam poginuo, jos se usput spalilo pola klavijature. Dan danas su kod istog majstora, i nemam ih ispravne, ne zbog toga sto se ne mogu napraviti, nego sto je ''majstor'' ljendoguz, a ja nemam vremena da odem po njih i da ih odnesem pravom majstoru. Roland A-50 sam kupio sa dvije polomljene dirke i jos nekim sitnicama - rijesio ga sam. Cs1X(cija tema isto negdje ima), je placen isto nesto smijesno - 10, 15 Eura, radi dan danas. Sve te starije sprave su naravno sklone kvarovima (godine, sasvim normalno, a i ne mora znaciti), a kada se kvar kvalitetno sanira, problema nema. Skoro do 2000-te, u vecini masina je tehnologija iz 80-tih - za svakog pravog elektricara igrarija za rad i popravak. Potpuno druga strana price je sto je 90% majstora danas goli neuki ''sveznajuci'' kreten, koji kad prica, mislis da zna da popravi Nasa-in satelit, a kad krene da radi, za*ebe i ono sto je radilo. Isto kao i auto-mehanicari/elektricari/limari - to su u 90% slucajeva nesposobna go*na koja sam ja naucio da izbjegavam, a ne sprave. I od kako sam to poceo da radim, do sad nije bilo problema koji nisam rijesio, u mnogim aspektima zivota.
Sto se Studio 900 tice, da razmisljamo isto, ja ga isto ne bih kupio, ali ne razmisljamo. Kupio sam ga prvenstveno da imam ozbiljnu klavirsku dirku kod kuce - i na koncertima gdje mi takva ista dirka treba. Tu mi tezina ne igra nikakvu ulogu. S druge strane, sve ozbiljne sprave ove velicine su teske. Montage sa 61 dirkom(koji nosim na svaku svirku) je tezak koliko Tyros 5 sa 76 dirki + tezina kofera, skoro 28 kg. Ozbiljne sprave, sa hammer-mechanic vrstom keybed-a jesu lakse nego sprave nego ranije, ali su i dalje teske. Montage 8 je tezak 29 kg (bez torbe/kofera). Kronos 88 je 24 kg, Kurzweil PC3 K8 24,5 kg, Arturia KeyLab 88 je 18 kg, Kawai VPC1 29 kg, Studiologic Numa Concert 20 kg, Roland RD-2000 21,7 kg, Roland FP-90 BK 23,6 kg..i jedina stvar koja ove uredjaje ozbiljno stiti u transportu su koferi, koji dodaju u vecini slucaja, skoro duplu tezinu. Samo jedan primjer - Roland FP-30 je 14.1 kg (nije strasno) a kofer za njega je 12 kg. I ode to na 26 kg dok se kaze keks. Cak ni danasnji ozbiljni workstationi nisu nesto puno laksi nego prije. Za primjer mogu da navedem Yamahu EX5, koja je tada, sa 76 dirki bila teska 20 kg, a Yamaha Montage 7 je danas 17 kg (bez kofera). Motif ES 88 od prije 15 godina je cak 1 kg laksi nego Montage 8, itd..ono cemu jeste pala tezina, su manji midi kontroleri, a sa padom tezine dosao je i sraz kompletne izrade, a narocito dirki, pa se danas kontroler sa kvalitetnom dirkom trazi pod lupom. A-50 koje mi je glavni midi-kontroler, je oko 11 kg. Radije cu uloziti nesto para u npr njegovu restauraciju, i imati pouzdan stroj (koji ima godina skoro koliko i ja ali mi perfektno odgovara i dirkom i dimenzijama), nego dati pare na neku noviju igracku koja mi ne odgovara, i koju iako sam platio poskupo, moram da je otvaram, i da placam dodatno da bi je neko prilagodio mojim potrebama. Tako nesto ja jednostavno ne zelim da radim. Na kraju, sve stare legendardne sprave po studijima, od kompresora do eq itd gaze u vec ko zna koju deceniju, kad-tad im dodje vrijeme za servis, koji AKO se kvalitetno uradi, one ce gaziti jos toliko decenija. Isto kao i restaurirani automobili koji nakon 30, 40 godina dodju na ''operacioni sto'' - kad se urade kvalitetno, pred njima je jos jedan toliki zivot. Samo sto za to trebaju ljudi koji znaju sta treba da rade, a danas ih je jako malo.
Dosao je i dan sastavljanja Studio900. Osim vise nego specificnije boje, moj majstor je upresovao u kuciste matice sa drugim navojima, sto je omogucilo da se iz upotrebe izbace stari, krstasti sarafi, a koriste imbusi.
Zavisno od osvjetljenja, boja varira izmedju crne i smedje, sa presijavajucim primjesama sive i crvene (sivi i crveni kristali u boji, tzv, perla), dok su stranice matirane (i jednostavne za popravak boje u slucaju ostecenja):
Ne znam koliko si obratio paznju na slike, u pitanju je prava hammer-mechanic action klavijatura koja posjeduje specijalni i od Fatara patentirani hammer-mehanizam koji perfektno oponasa klavijature klasicnih klavira. Dakle klavijatura je sa tipicnim otezanim dirkama (razlicite tvrdoce u visim i nizim oktavama) s tim da je Fatar upotrebom tog mehanizma smanjio drasticno tezinu instrumenta (koja je inace oko 27KG) ali zadrzao hammer-mechanic osjecaj. Upravo radi toga su bas te klavijature kao sto je Studio 900, Studio 1100 (od starijih) ili SL88 Studio od (novih) veoma cijenjene. Studio900 sam i kupio po preporuci profesora, koji nikad ne grijesi.
Evo i jedna close-up slika samog mehanizma:
Isti ovaj keybed je bio u Kurzweill-u PC88, a keybed vrlo slican ovome u K2600X, K2500XS, te PC2X.
Nadovezao bih se na ovo sto kaze Agaton BIH sa par cinjenica. Vecina danasnjih, kompaktnih digitalnih mixera (ili cipelari, kako ih ja od milja zovem) su manje-vise isti. Realno i nije za ocekivati neko ''cudo'' za cifru od 500, 600, 700, 800 Eura. Ista stvar vazi i za stariju bracu tih mixera, kao sto su X(M)32, Soudcraft SI Impact/Performer itd (od svih tih mixera u toj cjenovnoj ligi izdvojio bih jedino ove iz Soundcraft Impact/Performer serije, koji zaista imaju kvalitetne kako preampe tako i efekte, ali je i to tek ulazna stanica za PRO nivo). Ono sto je karakteristicno za UI12/16 je to da, u biti, to nisu mixeri napravljeni od strane Soundcrafta, nego firme SM Pro Audio. Kada je Behringer izbacio svoju X air seriju, mnoge je uhvatila, da tako kazemo, trta, jer u tom segmentu nisu imali konja za utrku. Tako da je Soundcraft, zbrda-zdola kupio kompletnu kompaniju SM Pro Audio koja je vec imala razvijen koncept u vidu UI mixera. Tako da se ne treba previse zamlacivati sa tim da je to neko Soundcraftovo ''CUDO'', jer nije, niti moze ikako biti, i nije ''Soundcraft'', iako to na njemu pise. Najjednostavnije receno - ko zna sta radi, iz svih tih malih mixera, nebitno kako se zovu, moze izvuci sasvim pristojan zvuk. Takodje, pozdravljam razmisljanje u smjeru digitalije, i svakako preporucujem da se razmotri i Behringer X air 18 mixer, sa kojim sam licno odradio preko 100 svirki bez ijednog problema (za koji bih mogao okriviti sam mixer). Posjeduje 16 XLR ulaza + 17/18 line in ulaze, Master L/R out + 6 mono aux-a, te 4 FX slota, kao i multikanalno snimanje svih 18 kanala. Naravno, eq/comp/gate na svim kanalima osim 17/18.
U svakom slucaju, preporucljivo bi bilo probati kontroler prije kupovine, samo iz razloga sto je na vecini danasnjih kontrolera (narocito kod niskobudzetnih) kvalitet dirki najblaze receno ocajan, i najmanje su namjenjene za sviranje.
Novi DEMO. Ovaj put, akcent je na zvukovima iz domena simfonijskog orkestra. Violine, cello, trumpet, perkusije i tako dalje. Zasto bas ovo? Samo iz razloga sto je to jedno jako specificno podrucje, na kom svi hardver uredjaji padaju. Jedan od razloga je sama sinteza - na samom Montage-u na primjer, da bih dobio dobre gudace, potrebno je nekoliko razlicitih layera u jednom, a to bukvalno jede polifoniju, koja je ujedno, i drugi razlog. Pri radu na kaveru ''Pirata sa Kariba'', polifonija na Montage je bila pred zakucavanjem, a ima otprilike 6 puta manje instrumenata nego u ovoj prezentaciji. Da ne bude zabune - demo je odsviran na NoTa-i, u koju sam dodao dio sound-content-a iz Avengera, koji po defaultu tu nije bio. A zasto je to sve toliko specificno, poslusajte u samoj prezentaciji.
Hi Phil. In that recording, the piano is from Trans-Audio NoTa. Here comes a new video, where are used a few different sounds from NoTa (intro sound, el piano, synth filter pad, strings, and a piano sound). Check it out.
Novi demo, gdje sam po prvi put upotrijebio vise zvukova. Uz klavir, tu je i strings, synth filter pad, i jos nekoliko stvari. HUMAN. https://www.youtube.com/watch?v=05oRRO_HvXw
Hello Phil. I am glad you like the demos. There are even more coming in the future, and complete video presetations too. As far as the keyboard considers, you can use any (and I mean it, any) which has MIDI out. Of course, the better the keyboard, the better your playing feels. And yes, you can use two 88 controllers, in fact, you can use 10 of them if you need. Trans-Audio is not classic limited toy. It is a complete separate universe, in this hardwer-machines universe. Glad to hear from you, and stay tuned for more demos and videos.
U konsultaciji za Zlatkom, poceo sam da pripremam demo materijale koji ce biti smjesteni u Avengeru. Upitan sam od strane profesora da li to zaista treba - realno, ne treba, ali moze dobro doci da ne moram svaki put ja da sviram kad treba nekome nesto da pokazem. Iz tog razloga ce biti nekoliko demo snimaka, koji ce biti brza prezentacija Avengera. Napomena - demo snimci koje cu postavljati su iskljucivo demonstracije moje masine, Avengera, i njegovog sound contenta. Opcija DEMO ce biti dostupna i na drugim uredjajima, s tim da ce biti prilagodjeno sound contentu uredjaja koji ga reprodukuje.